Masline & vino
Osim za bicikliste, Puglia je raj i za ljubitelje talijanske gastronomije. Ova regija proizvodi više vina od ijedne druge pokrajine u Italiji, a prednjači i u maslinarstvu. Zaslužna je za preko 60% nacionalne proizvodnje maslinovog ulja i dom je gotovo 60 milijuna maslina — skoro jedno drvo po svakom stanovniku zemlje! Prepuna ovakvih mediteranskih delicija, nije ni čudo što je zdrava i slasna puglijska kuhinja dio UNESCO-vog popisa svjetske kulturne baštine.
Bari
Glavno središte Puglije je Bari, grad koji istovremeno odražava urbanost sjevera i nostalgiju juga. Ovaj lučki i sveučilišni grad živopisno je mjesto s mladim stanovništvom, ali i predivnim povijesnim građevinama. Bazilika sv. Nikole, romanička katedrala, normanski dvorac i poznata opera samo su neka od mjesta koja ovaj grad čine odličnom destinacijom za sve koji žele spoj povijesti i mladenačkog duha.
Trulli kućice
Krajolik oko Barija prepun je tradicionalnih bijelih kućica zvanih trulli. Ove bajkovite nastambe sa stožastim krovovima oblikom podsjećaju na košnice, a najviše ih je u gradu Alberobellu. Jedinstvene kućice toliko su sitne i neobične da je mjesto postalo prava turistička atrakcija, te čak možete rezervirati smještaj u trulliju, pod uvjetom da niste klaustrofobični!
Provansa juga
Pod ovim znakovitim nadimkom krije se grad Lecce, minijaturno čudo barokne arhitekture gdje je puglijska tradicija gradnje kamenom vapnencom dosegla svoj vrhunac. Sa sačuvanim amfiteatrom i trgom iz rimskoga doba, katedralom iz 12. st. i brojnim baroknim građevinama, Lecce je poznat kao predivni dragulj Puglije, savršen za lutanje uličicama i polagano razgledavanje uz pokoju pauzu za espresso.
Tragovi Grčke
Utjecaj civilizacija iz davnih vremena vidljiv je diljem Puglije. Od svih, najviše je traga ostavila grčka kultura, naročito u arhitekturi gradova. Najpoznatiji primjer toga je “bijeli grad” Ostuni, toliko ispunjen bijelinom i plavim detaljima da osoba na prvu pomisli kako je zalutala na grčki otok Santorini! I jezik je dobio svoju dozu grčkih elemenata, te jedan mali dio stanovništva pokrajine čak priča Griko dijalektom, koji više zvuči kao grčki nego talijanski.
Iako su južne talijanske pokrajine na glasu kao siromašnije, ipak imaju mnogo toga za ponuditi. Bogate su kako hranom i prirodom, tako i duhom. Ljudi tamo i dalje žive sporijim tempom kakav mnogi od nas priželjkuju, i uvijek imaju vremena za čašicu dobrog puglijskog vina. Saluti!