Redateljska legenda Francis Ford Coppola

Pripovjedač gangsterskih priča i miljenik publike i kritičara, redatelj Francis Ford Coppola zapravo je samozatajan ljubitelj vina i tradicije svojih talijanskih korijena.

Rođen u Detroitu kao srednje dijete američko-talijanske obitelji, ovaj redatelj, scenarist i producent još je od malih nogu gajio ljubav prema pričama. Iako mu je otac flautist i (nesuđeni) dirigent, Coppolini umjetnički porivi su se iskazali na drukčiji način, kada je u dobi od devet godina bio prikovan za bolesnički krevet zbog dječje paralize. Improvizirane lutkarske predstave koje je tada držao bile su način da ovaj usamljeni i sramežljivi dječak zabavlja druge i zadrži njihovo društvo. Fascinacija naracijom i dramom se nastavlja nakon preseljenja u New York, a nakon prvog susreta s filmskom vrpcom svoje priče odlučuje pričati na velikom platnu.

Karijera ispunjena Oscarima

Svoje filmsko djelovanje počinje u 60-ima, dok u 70-ima postaje jedan od vodećih redatelja i scenarista novog vala holivudske kinematografije. Prvog Oscara dobiva 1970. godine za scenarij filma Patton, no presudna godina njegove karijere je 1972., kada snima svoje remek-djelo, prvi dio Kuma. Redateljska palica je prije toga bila ponuđena četvorici režisera koji su je odbili, ali se i poslije toga šefovi studija nisu u potpunosti slagali s izborom Coppole te njegovim stilom. Konstantno na rubu da dobije otkaz, on ih je na kraju ipak uspio uvjeriti. Očito je film na kraju bio “ponuda koju nisu mogli odbiti”, i to s pravom, jer je oduševio publiku i kritiku, postao hit na kinoblagajnama i zaradio tri Oscara. Drugim nastavkom je Coppola uspio ono što tek rijetko kojem redatelju pođe za rukom: film je nadmašio svog prethodnika i osvojio 6 Oscara. Skoro pola stoljeća kasnije, Kum trilogija i dalje dominira svjetskim top-listama najboljih filmova svih vremena, a njezini su citati poznati svima. Nastaviti snimati poslije Kuma zasigurno nije bilo lako, no Coppola je filmovima poput The Coversation, Brams Stoker’s Dracula i Apocalypse Now uspio opravdati povjerenje publike.

Povratak talijanskim korijenima

Prije emigracije u SAD u potrazi za “američkim snom”, njegovi djed i baka su živjeli u malenom mjestu Bernalda, u južnoj talijanskoj pokrajini Basilicata. Dok je kao mladić putovao Europom radeći na projektima, Coppola je odlučio posjetiti rodno selo. Očaran onim što je vidio, prisjeća se kako je u njegovoj i drugim talijanskim obiteljima vino bilo od posebne važnosti, te kasnije u životu odlučuje kupiti imanje s vinogradom. Danas posjeduje uspješnu vinariju, talijanski restoran u San Franciscu, a u Bernaldi je otvorio maleni hotel Palazzo Margherita.

Simbolika obiteljske povezanosti oko stola punog talijanske hrane i vina živo je prisutna u Coppolinom najvećem filmskom ostvarenju, no njegovi korijeni su ga privukli da tu strast pretoči u ostatak svog života. Tako je stare dane Coppola odlučio provesti baveći se onim što za njega predstavlja temeljne životne vrijednosti: obitelji, filmom i vinom.

Povratak na vrh