Trnoviti uspon
Tijekom djetinjstva je bilo prilično jasno kako mali Eros pokazuje veliko zanimanje za glazbu, pa tako već sa sedam godina uzima gitaru u ruke i počinje učiti svoje prve akorde. Ljubav prema glazbi je posebno poticao njegov otac, koji je i sam u mladosti htio biti glazbenik, no nije imao puno uspjeha. Kao tinejdžer Eros odlučuje da želi pohađati poznati rimski konzervatorij Accademia Nazionale di Santa Cecilia, no zbog nedostatka formalnog glazbenog obrazovanja biva odbijen. U potrazi za prilikom da se probije na glazbenu scenu, odlazi u Milan i radi svakakve poslove, čak i glumi sitne uloge u filmovima redatelja Federica Fellinija. 1981. godine debitira na natjecanju za mlade talente Voci Nuove di Castrocaro, gdje ga primjećuju šefovi izdavačke kuće Drogueria di Drugolo (DDD), s kojom napokon izdaje svoj prvi singl.
Prilika za uspjeh
Atraktivni stas, talent za pisanje pjesama te blago nazalni, ali karakterističan tenorski glas uskoro se pokazuju dobitnom kombinacijom. 1985. godine s pjesmom “Terra Promessa” pobjeđuje u kategoriji najboljeg novog izvođača na čuvenom talijanskom glazbenom festivalu Sanremo. Ovo natjecanje je bila odskočna daska za mladog Ramazzottija, koji je svojim romantičnim pjesmama ubrzo zaludio Talijanke te se iduće godine popeo na tron festivala kao sveukupni pobjednik svih kategorija.
Svjetska popularnost
U devedesetim se godinama Ramazzottijeva popularnost širi na ostatak svijeta: istovremeno snima albume na talijanskom i španjolskom, zbog čega ga prihvaća publika diljem Europe i Južne Amerike. Albumi su mu postizali platinaste naklade, a koncerti bili krcati desecima tisuća obožavatelja, pa je samo bilo pitanje vremena kada će i američka publika primijetiti zgodnog talijanskog pjevača. Duetom s legendarnom Tinom Turner “Cose Delle Vita – Can’t Stop Thinking of You” dobiva svoj najveći svjetski hit, te u daljnjoj karijeri nastavlja snimati duete s brojnim svjetskim glazbenicima, poput Cher, Anastacie, Joe Cockera i Luciana Pavarottija.
Simpatični Eros svoju popularnost svakako duguje svom talentu i šarmu, ali i skromnom duhu kojeg je zadržao i prilikom najvećih trenutaka svoje karijere, poput pobjede u Sanremu: “Ja sam samo dječak koji je oduvijek htio pjevati. Moja kultura dolazi s ulice, ne iz škole ili sveučilišta.”
