Život Giuseppea Verdija

Talentirani talijanski skladatelj tijekom života nizao je uspjehe koji su danas neke od najpoznatijih opera na svijetu.

Giuseppe Fortunino Francesco Verdi rođen je 1813. u selu Le Roncole u blizini Busetta, a malo tko je tad znao da će se njegovo selo stoljeće i pol kasnije nositi upravo njegovo ime.

Verdi je kao dijete naučio svirati orgulje i već s osam godina postao službeni orguljaš u lokalnoj crkvi, koji je za svoj rad uredno primao plaću. Uvidjevši sinov talent i ljubav prema glazbi, roditelji su ga podržali u daljnjem glazbenom obrazovanju. 

Ferdinando Provesi, jedan od njegovih prvih učitelja bio je i jedan od ravnatelja Filharmonijskog društva u San Bartolomeu, a Verdija je “naučio sve što je znao”.  

Drugi ravnatelj, Antonio Barezzi, svojedobno je komentirao njegovu tvrdoglavost, ali i maštovitost i filozofski stav koji se očituje u Verdijevim aranžmanima. Impresivnog mladića uskoro je zamolio da njegovoj kćeri Margheriti drži satove klavira, tijekom kojih će se dvoje mladih i zaljubiti. 

Verdija je san za skladanjem odveo u Milano, gdje ga nisu primili na konzervatorij, no ipak je dobio priliku postaviti svoju prvu operu, Oberto. Opera je odlično primljena i odmah mu je ponuđeno da krene skladati i drugu. Verdijev san napokon se ostvarivao!

Skladatelj koji ne želi skladati

U međuvremenu je oženio Margheritu i s njom imao dvoje djece. Nažalost, Verdijeva privatna sreća nije bila dugog trajanja. Oba djeteta umrla su u ranoj dobi, a njegova ljubljena Margherita podlegla je encefalitisu u 26. godini života. Očajni Verdi zakleo se da nikad više neće skladati.

Ipak, impresario La Scale uspio ga je uvjeriti da nastavi s radom i Verdi je krenuo skladati svoj Nabucco. Ova fantastična opera u La Scali je dobila neviđenih 57 izvedbi, a uskoro su je slušali u cijelom svijetu. 

Nakon ovog uspjeha, Verdijeva popularnost je eksplodirala, ali i potražnja. U idućih 16 godina napisao je čak 20 opera. Usporedio je te godine s veslanjem u galiji i zaključio kako od Nabucca nije imao sata mira. 

Idućih deset godina Verdi je skladao i putovao, uživajući u izvedbama novih opera na pozornicama mnogih europskih gradova, no prava slava je tek slijedila.

Rigoletto, Trubadur i La Traviata učinile su ga još poznatijim, a melodija La donna e mobile nije se skidala s usana publike. 

Shakespeare kao inspiracija

S ogromnim uspjehom, Verdiju su dolazili i veliki projekti. Jedan takav dogodio se kada ga je vicekralj Egipta odabrao ga je kao skladatelja opere koja će se izvesti u čast otvorenja Sueskog kanala. Tako je nastala Aida, koja se barem jednom godišnje izvodi u opernim dvoranama diljem svijeta. 

Nakon što je skladao Rekvijem za Manzonija, impresarija La Scale koji mu puno pomogao tijekom prvih dana karijere, Verdi je objavio da se povlači u mirovinu. Ipak, ovog skladatelja ni godine nisu spriječile u stvaralaštvu pa je tako u tajnosti radio na novoj operi, Otellu. Nakon skoro deset godina rada opera je zasjala na pozornici i ostvarila svjetski uspjeh, a Verdi se već pripremao za svoj posljednji veliki nastup, no ovaj put u komičnom tonu.  

Falstaff je jedna od dvije komedije koje je Verdi ikad napisao, a objasnio ju je potrebom da se malo nasmije nakon što je izmasakrirao tolike heroje i heroine. 

Svoje zadnje godine proveo je baveći se filantropskim aktivnostima, a umro je od posljedica moždanog udara u 87. godini. Koliko je bio poznat i obožavan govori činjenica da ga je na sprovodu ispratilo preko 300.000 ljudi, a 820 pjevača pjevalo mu je Zbor židovskih robova iz njegovog Nabucca. 

1963., u čast velikom skladatelju, njegovo rodno selo izmijenilo je ime u Roncole Verdi.

Povratak na vrh