S preko stotinu odigranih uloga i titulom jedne od najljepših žena na svijetu, Sophia Loren prešla je dug put od siromašnog života u talijanskom gradiću do svjetla Hollywooda.
Na pitanje o svojoj dugovječnoj ljepoti 82-godišnja Loren odgovara: “Sretna sam, živim predivan život!”
Skromni počeci u haljini od zavjesa
Sophia Loren rođena je kao Sofia Villani Scicolone u Rimu i odrasla u Pozzuoliju, gradiću u blizini Napulja. Njezin otac bio je oženjen čovjek i izvanbračna veza sa Sofijinom majkom bila je velika sramota u katoličkoj sredini. Odrastala je u siromaštvu, a zbog njezinog mršavog izgleda, zvali su je Čačkalica.
Sofijina neuobičajena ljepota s vremenom je postajala sve izraženija, pa ju je tako majka s 14 godina prijavila na natječaj ljepote. Zanimljivo je kako je natječaj od djevojaka tražio da se predstave u večernjim haljinama, a Sofijinu je baka sašila od zavjesa jer si drugačiju nisu mogli priuštiti.
Iako nije pobijedila, Sofia je osvojila 35 dolara i kartu za Rim koju je iskoristila kako bi se tamo trajno preselila i okušala se u karijeri modela.
Nije dugo trebalo da se Sophijina ljepota primijeti. Urednici časopisa za koji je radila kao model promijenili su joj prezime u Lazzaro jer su tvrdili kako njena ljepota može uskrsnuti žive.
Rim je u to vrijeme bio popularna lokacija za snimanje dugometražnih američkih filmova, stoga je Sophia imala prilike raditi kao statistica u brojnim filmovima.
Holivudski uspjesi u sjeni privatne drame
Trenutak u kojem joj se promijenio život dogodio se tijekom pokusnog snimanja s producentom Carlom Pontijem. Snimatelj se žalio kako je Sophia previsoka i nema fotogeničan nos, no Carlo je bio uvjeren kako je Sophia nešto posebno. Ubrzo nakon toga, Sophijina karijera je procvjetala, kao i njena ljubavna veza s talijanskim redateljem.
Njezina prva glavna uloga bila je u filmu “Aida” (1953.), a film “Zlato Napulja” iz 1954.g. etablirao ju je kao mladu zvijezdu talijanske kinematografije.
U svom prvom holivudskom filmu, “Ponos i strast”, Sophia je glumila uz Franka Sinatru i Caryja Granta, kojeg je opčarala do te mjere da ju je zaprosio iako je bio oženjen.
Sophia je ipak odabrala Carla Pontija s kojim će ostati sve do njegove smrti, no ni taj odnos nije bio bez prepreka. Naime, Carlo je bio oženjen, a Italija nije priznavala razvod. Iako su se Carlo i Sophia vjenčali u SAD-u 1957.g., zbog problema s poništenjem prvog Carlovog braka, Italija nije priznala njihov brak još jedno cijelo desetljeće te su im prijetili zatvorom zbog bigamije.
Usporedo, njezina internacionalna karijera je rasla. Potpisala je ugovor sa studijem Paramount Pictures za snimanje pet filmova koji su je lansirali među najpopularnije zvijezde na svijetu. Ipak, talijanski film će joj donijeti nagradu o kojoj sanjaju svi glumci.
Za svoju ulogu u De Sicovom filmu “Dvije žene” bit će nominirana za Oscara (1962.), na čiju dodjelu nikad neće otići jer nije očekivala pobjedu. Sophia je pobijedila i tako postala prva glumica koja je osvojila Oscara izvan engleskog govornog područja.
Svestrana glumica i ikona stila
Nakon osvajanja Oscara, nastavlja snimati uspješne filmove diljem Europe i SAD-a, a njezin trud ne ostaje neprimjećen. U razdoblju između 1964. i 1977.g. osvojila je je četiri Zlatna globusa u kategoriji najomiljenije glumice na svijetu. Za “Brak na talijanski način” primila je drugu nominaciju za Oscara, a Akademija joj je 1991.g. odala priznanje uručivši joj počasnog Oscara za životno djelo zbog doprinosa filmskoj industriji.
Osim što je talentirana glumica, Sophia je ikona stila i trendsetterica. 1981.g. postala je prva osoba iz javnog života koja lansirala svoj vlastiti parfem imena “Sophia”, a uskoro nakon toga i liniju naočala.
Osim glume, Sophia se bavila i glazbom. Njezin prepoznatljiv vokal može se čuti u pjesmi “Mambo Italiano”, a s Peterom Sellersom je snimila i iznimno popularan album komičnih pjesama. Za svoj rad na albumu za djecu osvojila je i nagradu Grammy.
Nakon što je osnovala obitelj, Sophia se sve manje bavila glumom i birala je uloge koje joj najviše odgovaraju, pa je tako glumila u filmu koji je režirao njezin sin Edoardo i odglumila vlastitu majku u autobiografskoj mini-seriji.
Godine nisu usporile Sophiju, danas živi u Ženevi gdje uživa u svojoj unučadi i bavi se dobrotvornim radom.