Špageti vesterni — Divlji zapad u Italiji

Špageti vestern groznica u svoje je vrijeme izazvala pravi val produkcije talijanskih vesterna, a koji su danas rado viđeni klasici na TV programu.

Italija je dobro poznata po bogatoj kinematografiji i filmovima koji su dosegli kultni status, a dobar dio njih je špageti vestern žanra.  No, odakle Talijanima ideja za snimanje filmova o Divljem zapadu?

Nakon pada Mussolinija, Italija je postala sve više vezana uz Zapad.  Nakon godina blokiranja svega zapadnog, napokon je dobila pristup svemu što je dotad bilo zabranjeno, uključujući i američke filmove, koji su u to vrijeme bili obilježeni vesternima.

U to vrijeme, Italija je snimala oko 300 filmova godišnje, od čega je veliki broj bio žanrovskih filmova koji su imitirali žanrove popularne u svijetu. Talijanski redatelji išli su toliko daleko da na filmove nisu stavljali svoja imena, već amerikanizirana imena, kako bi publiku uvjerili da je njihov film zapravo američki film, u nadi da će ga što više ljudi pogledati.

Budući da televizori dotad još nisu stigli u Italiju, a svako selo je imalo kino, Talijani su jako često išli u kina. Toliko često da su došli na prvo mjesto u Europi kao narod koji najviše posjećuje kina.

Kada su talijanski redatelji vidjeli da Nijemci ekraniziraju knjige o Winnetouu autora Karla Mayja, i to s velikim uspjehom, porastao im je interes za vesternima.

Film koji odgovara na društveno stanje

Sergio Leone prvi se upustio u snimanje talijanskog vesterna, “Za šaku dolara”. Prije svega, znao je da mu treba holivudska zvijezda te je svog glavnog lika našao u Clintu Eastwoodu.

Film je bio veliki uspjeh i talijanski redatelji pomamili su se za vesternima. Od 300 filmova godišnje, polovica je pripala vestern žanru.

Budući da je u Italiji vladao jedan osjećaj političkog i društvenog nemira, potreba za gledanjem klasičnog pozitivca koji se bori i pobjeđuje negativce se promijenila. Špageti vesterni su stvorili dvojakog lika upitnog morala s kojim su se Talijani poistovjetili.

Nije sasvim jasno otkud je poteklo ime špageti vesterna, ali vjeruje se kako je termin skovao španjolski novinar Alfonso Sánchez, a označava porijeklo redatelja vesterna, odnosno, Italiju, koja je poznata po špageti tjestenini. U Japanu ih pak, zovu macaroni vesternima.

U razdoblju od 1960. do 1978. snimljeno je preko 600 špageti vesterna, uključujući i klasike popout “Dobar, loš, zao”, “Bilo jednom na divljem zapadu”, “Za dolar više”, “Django”, “Plaćenik” i “Smrt jaše na konju”. Najpoznatiji redatelji špageti vesterna su Sergio Leone, Sergio Corbucci, Sergio Sollima, Giulio Petroni i Damiano Damiani.

Iznenadna popularnost špageti vesterna potresla je cijelu Europu, ali jednako tako je brzo i zamrla. Usprkos produkcijama koje su ga pokušale držati na životu, do sredine 70-ih godina, šublike su se zasitile talijanskog vesterna. Iako više nije bio aktivni žanr, uvelike je utjecao na mnoge druge projekte koji su došli poslije njega, a filmofilima je ostavio mnoštvo legendarnih likova i vrhunskih filmova.  

 

Povratak na vrh