Dante, autor monumentalne “Božanstvene komedije”

Genijalni talijanski pjesnik zauvijek je zadužio svjetsku književnost svojim veličanstvenim spjevom o životu poslije smrti.

Rijetki su autori toliko proslavljeni u svjetskoj književnosti da o njima možemo govoriti samo koristeći ime, ali Dante je definitivno jedan od njih. Rođen na početku ljeta davne 1265. godine kao Durante di Alighiero degli Alighieri, ovaj poznati književnik, mislioc i političar jedan je od najbitnijih figura srednjovjekovne, ali i talijanske kulture, te autor poznate “Božanstvene komedije”.

Posvećen rodnoj Firenci

Dante je rođen u gvelfskoj obitelji u vrijeme kada su Toskanom hujale žestoke borbe između glavnih političkih struja, gvelfa (koji su podržavali papu) i gibelina (koju su podržavali carsku dinastiju). Aktivno je sudjelovao u političkom životu svoje ljubljene Firence, a nakon što je stranka gvelfa pobijedila gibeline postaje član gradskog vijeća. Međutim, 1300. godine Firencu je potresao veliki razdor u vladajućoj stranci, koja se podijelila na Bijele i Crne gvelfe. Dante je pripadao Bijelima, koji su se zalagali za građanska prava i daljnji razvoj firentinske demokracije, te je čak izabran za jednog od šest glavnih priora (gradskih čelnika). 

Nažalost, nakon dolaska Crnih na vlast biva kažnjen zbog svoje ideološke nepokolebljivosti i osuđen na doživotno progonstvo iz grada kojemu je dao toliko mnogo. Pod prijetnjom da će ga spaliti na lomači ako se ikada vrati, Dante je lutao Italijom sve do svoje smrti 1321. godine.

Božanstvena komedija

Upravo je čežnja za domom Dantea nadahnula da napiše “Božanstvenu komediju”, epski spjev u tri dijela koji prati njegov zamišljeni put kroz zagrobni život, odnosno Pakao, Čistilište i Raj. U djelu je on sam simbol grešnog čovjeka, te ga kroz Pakao i Čistilište vodi njegov uzor, glasoviti rimski pjesnik Vergilije. 

Nakon što prođe devet krugova pakla u kojima upoznaje različite vrste grešnika i zatim očisti svoju dušu u limbu, pjesnik napokon dolazi u raj. Tamo ga dočeka anđeo njegove ljubavi Beatrice, koja u djelu simbolizira Božje milosrđe i ljubav. 

Osim kritičkog tona kojim progovara o Crkvi i njenim uglednim članovima, djelo je bilo revolucionarno i zbog same činjenice što je pisano na pučkom jeziku. Naime, sva književnost toga doba je stvarana na latinskom jeziku, koji se u narodu nije koristio, zbog čega je Dante svoje remek-djelo napisao na toskanskom narječju, čime je postavio temelje talijanskog književnog jezika. Pola stoljeća nakon njegove smrti, Danteovo alegorijsko putovanje je ipak prepoznato kao vrhunska kreacija genijalnog uma — prvotno nazvana samo “Komedija”, oduševljeni Boccaccio joj tada daje zasluženi pridjev “Božanstvena”.

 

Ljubav o kojoj se pišu stihovi

Unatoč tome što je tijekom života bio oženjen i imao četvero djece, Danteova životna ljubav nije bila njegova supruga, već druga žena. Radilo se o Beatrice Portinari, kćerki jednog firentinskog plemića koju je Dante prvi put vidio kada je imao devet godina. Ljubav se dogodila na prvi pogled, ali nikad nije bila ostvarena — nakon toga ju je vidio samo par puta u prolazu gradom, a umrla je u 24. godini. Ipak, Dante je ljubav prema Beatrice ovjekovječio stihovima u kojima je ona uzvišeni simbol dobra i ljepote, pretvorivši je u jednu od najpoznatijih muza u povijesti.

Dante Alighieri nije tijekom života doživio povratak domu kojeg je toliko volio, niti ostvario ljubav koju je gajio prema Beatrice, ali su ga njegovi stihovi pretvorili u vrhovnog pjesnika talijanske književnosti i ponosom rodne Firence.

Povratak na vrh