Regija puna spomenika daleke povijesti i prirodnih čuda izvrsna je za istraživanje i bijeg od svakodnevice.
Sardinija, otok dugovječnosti
Sardinija je autonomna talijanska regija i drugi po veličini otok u Mediteranu. Obala joj se proteže na 1,849 km, a cijeli otok nema niti jednu autocestu!
Prekrasna Sardinija ima 3 nacionalna parka koji zajedno zauzimaju čak 25 % površine regije: Asinara, Arcipelago di La Maddalena i Gennargent.
Asinara nacionalni park nalazi se na istoimenom otoku koji se nalazi uz sjeveroistočni dio Sardinije, a poseban je po tome što je naseljen isključivo albino magarcima.
Maddalena arhipelag obuhvaća 7 otoka, 12,000 hektara and 180 kilometara obale, i stanište je rijetkih vrsta faune. Zbog bogatog podmorja, ovi otočići odlično su mjesto za ronjenje.
Dio Maddalena parka je i Budelli otok, jedan od najljepših otoka u Mediteranu, poznat zbog svoje “Ružičaste plaže” koju duguje koraljima i školjkama.
Gennargentu nacionalni park nalazi se na istočnoj obali Sardinije i bogat je raznim životinjskim vrstama, poput sardinijske divlje mačke, muflona, sardinijske lisice i Bonelli orla. Također je i dom najviše planine na Sardiniji, Punta La Mramora.
Neolitički spomenici dio su prirode
Uz sve ove ljepote, nije ni čudo da Sardinci iznimno dugo žive i po dugovječnosti ih se može usporediti samo sa stanovnicima Okinawe. Naime, znanstvenici su identificirati tzv. “plave zone”, područja u kojima živi neuobičajeno visok broj ljudi koji dožive 100 godina.
Možda im pomaže i pjevanje! Tradicionalno višeglasno pjevanje na Sardiniji naziva “cantu a tenore” UNESCO je 2005. uvrstio među spomenike nematerijalne baštine.
Kad smo kod spomenika, ne možemo ne spomenuti Monte D’accoddi, građevinu koja datira iz neolitika. Nalazi se u sjevernoj Sardiniji i smatra se jedinim primjerom zigurata u Europi. Još jedan primjer iz neolitika je Domus de Janas, odnosno, Kuća vila ili vještica. Radi se o grobnicama izrezanim u stijenama, a može ih se naći posvuda po otoku.
Vrijedi posjetiti i Su Romanzesu, selo koje je nekad bilo sveto mjesto, a među ostacima je oko sto kamenih koliba, pet vjerskih građevina i bunar.
Što se hrane tiče, Sardinija je poznata po suhomesnatim proizvodima, pecorino siru, fregoli i malloreddus alla campidanese, tjestenini tipičnoj za Sardiniju koja se jede u finom umaku.
Ipak, jedno malo upozorenje prije no što se zaputite na Sardiniju – ako vam netko ponudi “casu marzu”, promislite prije no što prihvatite. Naime, radi se o siru s crvima, koji se tamo smatra moćnim afrodizijakom.
