10 zanimljivosti o kosom tornju u Pisi koje zasigurno niste znali

Kosi toranj u Pisi jedna je od najprepoznatljivijih građevina na svijetu, a svatko tko ga posjeti, sigurno će okinuti jednu fotografiju na kojoj gura slavni toranj. No, to nije sve što ovaj spomenik čini posebnim.

Danas pod UNESCO-vom zaštitom, ova poznata građevina ima turbulentnu povijest ispunjenu pokušajima i najčešće, pogreškama da je se uspravi.

Nagib je slučajnost
Pisa je izgrađena na močvarnom području i samo ime grada potječe od grčke riječi značenja “močvarna zemlja”. Arhitektima to nije puno značilo i nije ih spriječilo da krenu graditi na zemlji čiji je sastav uglavnom glina i fini pijesak. Plitki i teški temelji počeli su se nagibati pod teretom već drugog kata tornja.

Izgradnja je trajala dva stoljeća
Čak 199 godina trebalo je da se izgradi toranj u Pisi, a gradio se u tri faze. Izgradnja je počela 1173.g. i otad je dvaput obustavljena zbog ratova – prvi put na sto godina, a drugi put 1284.g.

Djelo nepoznatog autora
Iako identitet originalnog arhitekta tornja nikad nije potvrđen, zbog duge povijesti gradnje, poznata su imena arhitekata koji su sudjelovali u građenju tornja kakav je danas. Tako su Bonanno Pisano i Gerardo di Gerardo sudjelovali u prvoj fazi, Giovanni Pisano i Giovanni di Simone u drugoj fazi, a Tommaso di Andrea Pisano nadgledao je završetak gradnje.

​Zvona koja ne zvone
Toranj ima sedam zvona koja predstavljaju note glazbene ljestvice, no iako je prvotno zamišljen kao zvonik, ova zvona nisu se oglasila još od 20.st. Razlog ovome jest što svako zvono teži čak 3628 kg i njihovo njihanje predstavlja opasnost za dodatno naginjanje tornja.

Mussolinijev promašeni pokušaj
Benito Mussolini svojedobno je toranj proglasio sramotom za Talijane i naredio da se toranj izravna. Po njegovoj naredbi izbušeno je stotine rupa u temeljima koje su potom ispunili betonom. Nažalost, rezultat je bio suprotan Mussolinijevoj želji — teret betona potisnuo je toranj dublje u zemlju i uzrokovao još veći nagib.

Ljepota ga je spasila od razaranja
Tijekom Drugog svjetskog rata Amerikanci su sumnjali kako Nijemci koriste toranj kao promatračnicu i planirali su ga sravniti sa zemljom. Priča kaže kako je američki narednik Leon Weckstein bio toliko opčaran ljepotom arhitekture tornja i katedrale da nije želio izdati naredbu paljbe čime ga je spasio od uništenja.

11 godina zatvoren za javnost
Operativna skupina inženjera, matematičara i povjesničara sastala se na Azorima kako bi razmotrili načine stabilizacije. Nakon više od dva desetljeća rada na rješavanju problema nagiba, u siječnju 1990.g. toranj se zatvorio za javnost. Nakon desetljeća obnove i stabilizacije, toranj je ponovno otvoren za javnost 15. prosinca 2001.g.

Iznimni pomaci u samo dvije godine truda
1999.g. britanski inženjer preporučio je postupno vađenje zemlje ispod sjeverne strane tornja kako građevina ne bi popucala pod pritiskom. Uklanjanje zemlje po njegovim uputama potrajalo je dvije godine, no polučilo je iznimne rezultate. Kosi toranj se izravnao za 40 cm, a stručnjaci vjeruju kako će taj potez očuvati zgradu sljedećih 300 godina.

Nagib se bitno smanjio
Dugogodišnji napori stručnjaka urodili su plodom — nagib tornja danas je 3,99 stupnjeva, dok je u prošlosti bio 5,5 stupnjeva.

Pižani protiv ravnanja tornja
Stanovnici Pise ne gledaju blagonaklono na pokušaje da se toranj potpuno uspravi. Razlog tomu jest što slavni nagib privuče i preko milijun turista godišnje čime profitiraju lokalne radnje.

Povratak na vrh